Autoportreti Miroslava Kraljevića

01_kraljevic2-253x300

01_kraljevic2-253x300Miroslav Kraljević bio je jedan od prvaka hrvatske moderne umjetnosti, koji je u svom tragično kratkom stvaralačkom razdoblju uspio udariti temelje ekspresionističkog slikarstva u Hrvatskoj. Rođen je 1885. godine u Gospiću, a podrijetlom je bio iz plemićke obitelji iz okolice Požege te je 1904. krenuo studirati pravo u Beč, paralelno s čim je izučavao i slikarstvo kojem se odlučio potpuno posvetiti dvije godine kasnije. Odlazi studirati na Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu, gdje u isto vrijeme studiraju i Josip Račić, Vladimir Becić i Oskar Herman s kojima će tvoriti tzv. minhenški krug.

1910. godine vraća se u Požegu te tamo nastaje jedan od njegovih najpoznatijih radova, Autoportret sa psom, zbog koje ga nagrađuje Hrvatsko društvo umjetnika i uz pomoć njihove stipendije odlazi na daljnje školovanje u Pariz. Tamo upisuje akademiju Le Grande Chaumière, ali je ubrzo napušta i u vlastitom atelieru na Montparnasseu u naredne dvije godine stvara niz zapaženih djela inspiriranih tamošnjim boemskim životom i razvratnim zabavama poput portreta Bonvivanta i ženskog akta Olympie. Krajem 1912. godine vraća se u Zagreb gdje organizira svoju prvu i jedinu izložbu. Početkom 1913. njegova tuberkuloza se naglo pogoršala i u travnju je preminuo, u dobi od 27 godina.

Kraljević predstavlja poveznicu između francuskog slikarstva na prijelazu stoljeća i nastanka hrvatske moderne i ekspresionističkog slikarstva. Pod utjecajem Maneta i Cézannea njegova djela tematiziraju tamnije skrivene strane ljudskog života, a izvedena su snažnim bojama te brzim i širokim potezima kistom i nanosima boje.

Posebno je značajna njegova serija autoportreta, smatranih reprezentativnim primjerima modernističkog psihološkog portreta. Od prvog iz 1905. godine preko Autoportreta sa psom iz 1910. te serije iz 1912. godine Autoportreta s lulom i Autoportreta s paletom može se pratiti njegovo pogoršavanje zdravstvenog stanja i uviđanje blizine smrti. Kraljevićev vlastiti lik postupno se rastače i nestaje u tamnim bojama sve do posljednjeg Autoportreta u kojem je vlastito lice naslikao nanosima boje rukom.