Bizantska umjetnost u Hrvatskoj

Early Christian basilica of Porec

Pod utjecajem umjetnosti bliskoga istoka i staroga Rima, u tisućljetnom razdoblju od 4. do 15. stoljeća, razvijala se bizantska umjetnost. Jednostavnije rečeno, bizantska umjetnost je umjetnost kršćanske religijske simbolike i ikonografije Istočnoga Rimskog Carstva.

U Hrvatskoj se ovaj tip umjetnosti pojavljuje još od ranoga Srednjeg vijeka. Zlatno doba bizantskoga stila odnosi se na doba cara Justinijana, pa su istaknuti spomenici poput Honorijeve bazilike u Saloni, crkve Sv. Marije Formoze u Puli, a kao kruna bizantskog hrvatskog kulturnoga nasljeđa ističe se kompleks Eufrazijeve bazilike u istarskome Poreču.

Ranokršćanska bazilika iz Poreča, nazvana po graditelju biskupu Eufraziju, na popisu je svjetske materijalne baštine UNESCO-a. Ujedno je i jedino istarsko materijalno dobro na tom popisu, a na njega je uvršteno 1997. godine zahvaljujući inicijativiEarly Christian basilica of Porec tadašnje hrvatske predstavnice pri UNESCO-u Vesne Girardi Jurkić. Budući da je cijeli kompleks iz 6. stoljeća apsolutno izvorno očuvan, s iznimno vrijednom arhitekturom samoj po sebi, pripada među najistaknutije svjetske spomenike bizantske umjetnosti. Mozaici velike likovne vrijednosti nalaze se i na podovima i na zidovima, a eleganciju naglašavaju sivi mramorni stupovi, njih 18, s prekrasno ukrašenim kapitelima. Ujedno je ovo i najsačuvaniji spomenik ranog Bizanta na Sredozemlju.

Brojne građevine cijelog hrvatskoga primorja, uključujući utvrde, crkve, crkvice i svetišta, sadrže karakteristike ovoga istočnog mediteranskog stila, pa pored već spomenutih mjesta, tu su još i neki otoci poput Mljeta, Brača i Krka. Osim u arhitekturi, izrazito su vidljive sličnosti s bizantskom umjetnošću u slikarstvu, i to zidnom, kao na primjer u Humu, Zadru i Dubrovniku. Nešto manje ovih elemenata pronalazimo i u kiparstvu poput sačuvanog dubrovačkog crkvenoga namještaja iz 10. stoljeća. Pojedini stručnjaci iz područja povijesti umjetnosti proučavaju rasprostranjenost bizantske umjetnosti, te njezin utjecaj na primorske hrvatske gradove, te su kroz taj rad iskovali pojam adriobizantinizam.

Ovaj utjecaj polako jenjava tijekom 15. stoljeća. Na pragu 20. stoljeća stil historicizam potiče obnavljanje ovih starih bizantskih oblika, što je u Hrvatskoj vidljivo na primjeru kupole crkve Sv. Blaža u Zagrebu napravljene u italo- bizantskom stilu.