Kada je nastao hrvatski ekspresionizam?

bc6a3f875cf5cc300ca04618fc2751d1

bc6a3f875cf5cc300ca04618fc2751d1Ekspresionizam je umjetnički smjer koji se javio početkom 20. stoljeća izvorno u slikarstvu, a potom se raširio i na ostale umjetnosti poput glazbe, književnosti, kazališta i tada još uvijek mlade filmske umjetnosti. Nastaje kao opozicija kako naturalizmu, kojemu je svrha bila objektivno prikazivanje vanjskog svijeta, tako i impresionizmu, kojemu je svrha bilo odražavanje osjetilnih dojmova: u ekspresionizmu se izražavaju umjetnikove emocijske reakcije na doživljaj stvarnosti. Te reakcije najčešće spadaju u tamniji spektar ljudskog stanja u suvremenom svijetu: nelagoda, tjeskoba i izgubljenost izražavaju se intenzivnim bojama, naglim kontrastima i iskrivljenim konturama.

Začeci ekspresionizma u hrvatskoj likovnoj umjetnosti vezani su uz nasljeđe Minhenske škole, gdje se tragovi mogu uočiti u djelima Josipa Račića, Miroslava Kraljevića i Oskara Hermana. U svom punom obliku ekspresionizam se razvija između 1914. i 1928. godine. Za to je zaslužna manifestacija Hrvatski proljetni salon koju su održali mladi umjetnici prvi puta 1916. godine, a na kojoj su posebice bili dojmljivi radovi umjetnika koji su se 1919. godine vratili iz Praga – Vilka Gecana, Marijana Trepše, Milivoja Uzelca i Vladimira Varlaja, zvanih i Grupom četvorice.

Brojna su druga imena na svoj specifičan način dala doprinos, među kojima se isprva ističu Ljubo Babić, Ignjat Job, Marino Tartaglia i Jerolim Miše. Prema Drugom svjetskom ratu ekspresionizam unosi i dimenziju društvene kritike, primjerice u djelima Krste Hegedušića. Ekspresionizam pušta svoje korijene i dalje u suvremenu umjetnost, kao u djelima Ede Murtića i Zlatka Price te najradikalnije unutar grupe Biafra u 1970.-im godinama.

Ekspresionizam je postojao i kao arhitektonski pravac i urodio je brojim maštovitim projektima koji su slabo realizirani zbog otpora tradicionalne zagrebačke sredine. Realizirani su tamo samo izložbeni Paviljon u Parizu arhitekta Drage Iblera i interijer Gradske kavane u Zagrebu kojeg je dizajnirao Ignjat Fischer. Nasuprot tome, ekspresionizam je naročito bio plodonosan u hrvatskoj književnosti s brojnim književnim časopisima, a A. B. Šimić i Miroslav Krleža smatraju se najvećim imenima književnosti 20. stoljeća.