Što je Minhenski krug?

kraljevic-miroslav-image

Minhenskim krugom naziva se grupa od četvorice mladih hrvatskih slikara koji su istovremeno pohađali Kraljevsku bajersku akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu između 1905.i 1910. godine. Njemu tako pripadaju Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Josip Račić i Oskar Herman. Pripadali su klasi profesora Huga von Habermanna koji ih je sam nazivao Hrvatskom školom, dok je naziv Minhenski krug ušao u upotrebu tek u 1950-im godinama u tadašnjim pregledima povijesti umjetnosti.

kraljevic-miroslav-imagePripadnici Minhenskog kruga predstavljali su europsku liniju u hrvatskom slikarstvu nasuprot tadašnjoj nacionalnoj liniji Ivana Meštrovića i Društva Medulić. Sva četvorica bili su izrazite osobnosti, buntovnog odnosa prema akademskoj tradiciji u slikarstvu, no zajednički suvremeni uzor bio im je Manet.

Prvi izbor Josipa Račića uvijek je bila crna boja, ugledajući se na Velasqueza, Goyu i Maneta. Napustio je Akademiju i u dobi od 23 godine otišao u Pariz, gdje ga je misteriozna smrt snašla tek četiri mjeseca kasnije, kad je ustrijeljen u svojoj hotelskoj sobi. Ipak, njegova djela Pont des Artes, Autoportret i Majka i dijete, obilježeni njegovom karakterističnom crnom bojom, potvrđuju kako se radi o prvijencima hrvatske moderne.

Tek nekoliko godina više poživio je Miroslav Kraljević čiji je također malobroji opus od izrazite važnosti za nastanak hrvatskog ekspresionizma i tzv. skupinu Praške četvorice. Njegova su najvažnija djela nastala tijekom boravka u Parizu (Bonvivant, Olympia) a posebno je značajna njegova serija autoportreta koji prate pogoršanje njegovog zdravstvenog i psihičkog stanja.

Vladimir Becić ostavio je niz djela već za vrijeme zvog boravka na minhenskoj Akademiji poput Akta pred ogledalom i Portret Miroslava Kraljevića, pod utjecajem realizma Leibla, francuskih impresionista i Goye i Velasqueza. Kasnije je djelovao u okviru Grupe trojice s karakterističnom poetikom čistog slikarstva, realističkog i kolorističkog izražaja.

Oskar Herman često se previđa kao član Minhenske grupe, dobrim dijelom zbog vlastite sklonosti samozatajnom životu. Ipak, osim činjenice da je pohađao Akademiju zajedno s ostalim članovima, svojim je djelima nedvojbeno uveo simbolizam i ekspresionizam u hrvatsku modernu.