Sve o likovnoj umjetnosti u Hrvatskoj

IF

Likovna umjetnost pojam je kojim se obuhvaćaju umjetnosti koje se izražavaju oblicima te tako pod likovne umjetnosti spadaju slikarstvo, kiparstvo, grafika, primijenjena umjetnost i arhitektura. Likovni jezik čine likovni elementi poput točke, linije, boje, teksture, plohe, volumena i prostora. Ponekad se likovne umjetnosti nazivaju i plastičnim ili prostornim umjetnostima kako bi se naglasila njihova opipljivost i prostornost, za razliku od primjerice glazbe, plesa ili književnosti. Povijesno su se lijepe umjetnosti poput kiparstva i slikarstva posebno vrednovale zato što su stvarane samo radi doživljaja lijepog, no u međuvremenu uviđeno je kako su za kulturu nekog razdoblja ili naroda jednako važne i primijenjene umjetnosti, dizajn, tekstil, narodna umjetnost i urbanizam.

Likovnom umjetnošću u Hrvatskoj smatraju se sva ostvarenja na području današnje Republike Hrvatske. Tako se u nju ubrajaju i ostavštine iz prapovijesnih vremena nepoznatog etničkog podrijetla, razne mediteranske i panonske kulture iz kamenog, bakrenog, brončanog i željeznog doba, tragovi starogrčkih kolonija te baština ilirskih plemena i ostaci rimske umjetnosti.

Dolaskom Hrvata početkom 7. stoljeća na područje današnje Hrvatske nastavio se kontinuitet antičke kulture, a preuzimanjem kršćanstva Hrvati su se uključili u tokove srednjovjekovne europske kulture pa se u Hrvatskoj javljaju značajni primjeri romaničke i gotičke umjetnosti. Premda je između 15. i 18. stoljeća područje današnje Hrvatske bilo podijeljeno između nekoliko država poput Austrijskog Carstva, Mletačke Republike, Dubrovačke Republike, a dijelom i pod osmanskom okupacijom, kontinuitet praćenja zapadnoeuropskih umjetničkih pravaca – renesanse, baroka i rokokoa – nastavljen je.

U relativno stabilnom 19. stoljeću, kada je Hrvatska uglavnom cjelovito pripadala Austrougarskoj državi, dolazi do procvata umjetničkog stvaranja: današnja vizura Donjeg Grada u Zagrebu najvidljiviji je primjer te ostavštine. Ponovno, svi europski pravci poput romantizma, historicizma, realizma i impresionizma našli su svoj put do hrvatskih umjetnika.

Brojnost umjetničkih pravaca u 20. stoljeću obilježje je i moderne hrvatske umjetnosti. Usprkos brojnim političkim previranjima u 20. stoljeću, hrvatski su se umjetnici etablirali u europskim krugovima: od secesije, moderne, naivne umjetnosti i ekspresionizma, preko umjetničkih traženja nakon uspostave Jugoslavije, kada se odbija socrealistička estetika u korist apstraktne umjetnosti, sve do pluralizma stilova suvremene umjetnosti.