Vjekoslav Karas i realizam

tumblr_me43qgHaVb1rnj9cro1_500Vjekoslav Karas je začetnik novog doba hrvatskog slikarstva i prvi hrvatski slikar koji je za to školovan. Rodom je iz Karlovca. Rođen je 1821. godine, te je još u djetinjstvu pokazao zanimanje za slikarstvo. Njegov prvi rad “Pogorenje rimskog cara” je zapažen od pukovnika Franja Kosa koji mu omogućuje školovanje i postaje njegov skrbnik. Prva njegova djela sa sakralnim temama su nastala pod utjecajem tzv. nazarenaca i slikara Overbecka. U Rimu je razvio vlastiti slikarski stil s raznim djelima i poznatim slikama. Također se bavio glazbom i poezijom, pisao je pjesme za solo izvedbe i pjesme za zborove.

Godine 1848., kad se vratio u Karlovac, i dalje je nastavio izrađivati portrete kao što su Slunjanka, Trgovac iz Sinja i Stjepko Luboj Lopašić. Sljedeće dvije godine je radio u Risarskoj školi kao profesor u Karlovcu. U isto vrijeme izrađuje portret Stanka Vraza.

Vjekoslav Karas 1858. godine počinio je samoubojstvo, smatra se zbog nezadovoljstva postignutim i nerazumijevanja okoline. Njegova djela se nalaze na raznim lokacijama. Hrvatski povijesni muzej posjeduje Rimljanku s lutnjom, ujedno njegovu najpoznatiju sliku. Djela Josefina Barac-Bernardić i Mojsijeva majka izlaže dijete na obalu rijeke, kao i njegov vlastiti autoportret, mogu se vidjeti u Karlovačkom muzeju. Budući da je za sobom ostavio mnogo dijela, može se dogoditi da se umorite od umjetnosti i zaigrate android kasino na svom telefonu.

Njegovo najplodnije razdoblje slikarstva se smatra onim dok je boravio u Karlovcu. U to su vrijeme nastali portreti Ane Rešić, Mije Krešića, Alojza Duquenosia, Josefine Barac- Bernardić, te portret Dječak. Za njih se može prvi put reći da sadrže psihološke elemente, te da autor njima spaja likovni realizam i bidermajerske elemente.